Autor:
Prim.dr.sci. Josip Lončar,dr.med
Pčelinji med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i
medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz
nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja
višekratnim prenošenjem istih iz stanica saća, te prozračivanjem
košnice. Osim vode (14-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži
i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide, te
druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više
alkohole, inulin, hormone), enzime (invertaze, amilaze, katalaze,
glukooksidaze,fosfataze, esterase, peroksidase, polifenoloksidaze i
proteolitički enzimi), razne derivate klorofila, mineralne tvari, i
vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 B9 B12, C, D, K i
H,).
Pčelinji su proizvodi izvanredne prirodne namirnice koje se koriste kao
hrana, imaju ljekovita svojstva, te ne mogu štetno djelovati na
oslabljeni organizam. S motrišta obiteljskog liječnika, a u sklopu
onoga što suvremena medicina u svijetu kaže o apiterapiji, želim
ukazati na važnost pčelinjih proizvoda u prehrani trudnica, dojenčadi,
male djece, školske djece, odraslih i starijih, odnosno nekih
kategorija bolesnih ljudi.
Od koncepcije – zaćeća do partusa – poroda, med i medni proizvodi imaju
veliku važnost u prehrani trudnica. Nepravilna prehrana uvjetuje mnoge
smetnje: hipovitaminozu, anemiju, obstipaciju, neurovegetativne smetnje
i slično. Med izvanredno djeluje u prvim mjesecima trudnoće jer
smanjuje simptome emeze i hiperemeze (mučninu i povraćanje).
Med djeluje na bolju absorpciju kalcija iz hrane, a također pri uzimanju preparata željeza.
Zapaženo je da se kod žena s prijetećim pobačajem i kod žena nakon
spontanog pobačaja, peroralnom kombinacijom meda, fermentiranog peluda
i matične mliječi, trudnoća lakše održava ili teče gotovo uredno.
Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke, pa i dječje dobi.
U prvoj godini dijete utrostručuje porođajnu težinu, čini prve korake, te postiže
fiziološku i metaboličku zrelost. Zbog antirahitičnog, antianemičnog,
antidispepitčkog, antiseptičkog i blagog djelovanja na dječji
organizam, potrebno je već od dojenačke dobi pa nadalje pri ishrani
umjesto šećera dodavati med. Preporučuje se davati 1 g meda na 1 kg
tjelesne težine u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i bolje
absorpcije.
Praćena su djeca s blažom anemijom, koja su uzimanjem oko 30 g otopljenog
šumsko-livadnog meda dnevno, normalizirala CKS (crvenu krvnu sliku) za 5-6 tjedana.
U djece s jačom izraženom anemijom uz peroralno davanje željeza i meda,
hemoglobini i eritrociti brže se noramaliziraju nego u djece koja ne
uzimaju med.
Med je posebno važan za srednjoškolsku mladež i studente jer pored svojih
preventivnih vrijednosti poboljšava pamćenje.
Sportašima se preporuća svakodnevno uzeti 1-2 g meda na 1 kg tjelesne
težine, jer pozitivno djeluje na kondiciju i na sportske rezulatate.
Med je od izvanredne važnosti za zdravlje odraslih kada je završen rast
i razvoj. Visokovrijednom šećerima iz meda, glukozom i fruktozom,
organskim kiselinama, vitaminima i mineralima, aminokiselinama,
esencijalnim aminokiselinama, eteričnim uljima i drugim korisnom
sastojcima održava se zdravstveni status i fizička kondicija zdravog
organizma.
Kod akutnih, respiratornih bolesti, koje u vrijeme prehlada i viroza, imaju
najveću učestalost, med uz ostalo higijensko - dijetske mjere ublažuje
i skraćuje kataralne simptome i poboljšava ekspektoraciju –
iskašljavanje.
Klinički je uočeno pozitivno djelovanje meda pri ulkusnoj bolesti – čiru želuca i
dvanaesterca, socijalne bolesti, koja je značajni zdravstveni problem
jer od nje po pojedinim statistikama boluje 5-10 posto pučanstva. Med
se daje otopljen u vodi ili mlijeku, i smanjuje tegobe ulkusne bolesti:
žgaravicu, podrigavanje, bol i gađenje hrane. Kod bolesnika s
hiperaciditetom, povećanom kiselinom, med treba uzimati jedan i pol do
dva sata prije jela ili nakon jela, a kod bolesnika s hipoaciditetom,
manjkom kiseline, med se uzima neposredno
prije jela, jer se tada stimulira izlučivanje želučanog soka.
Postoji mogućnost izlječenja čira želuca tijekom, tri do pet tjedana, samo
dijetoterapijom pomoću kestenova meda ili kestenova meda i propolisa,
pri čemu je pored epitalizacije došlo do poboljšanja, odnosno
normaliziranja crvene krvne slike jer je prethodno bila izraženo
krvarenje ulkusa. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom
medikamentozne i dijetoterapije.
Posebnu pozornost valja posvetiti prehrani u trećoj životnoj dobi da bi
se adekvatnim izborom namirnica bogatim bjelančevinama, vitaminima,
hormonima i mineralima usporio proces starenja, kojim nastaju bitne
promjene u tijelu čovjeka. Starenjem se umanjuje životna energija,
opada mišićna snaga, smanjuje se aktivnost stanica i endokrina
sekrecija, izraženije su aterosklerotske promjene, živčani sustav
slabi, plučni kapacitet je reduciran, izražena je osteroporoza.
Starenje se manje opaža kod ljudi koji pri ishrani svakodnevno, uz mnogo voća, povrća i voćnih sokova, uzimaju i med.
U mnogih gerijatrijskih bolesnika med je većinom nenadoknadiva namirnica.
Med uz određenu terapiju djeluje ljekovito kod mnogih srčano – žilnih
bolesti, on regulira povišeni i sniženi krvni tlak, povećava sadržaj
hemoglobina kod anemije, prevenira miokarditis i tromboemboličke
incidente: srčani infarkt, cerebovaskularni inzult, plućnu emboliju i
duboke venske tromboze i oštećenje krvotoka. Smanjuje kolesterol i
trigliceride.
Med kod tih bolesnika mora nekoliko puta biti na dnevnom jelovniku.
Preporučuje se natašte uzeti jednu do dvije žličice meda, i to tako da
se stavi pod jezik i drži u ustima dok se sav ne otopi. Pri čemu se na
taj način holin i neke druge aktivne komponenete meda bolje iskoriste,
nego ako ih neutraliziraju enzimi probavnih sokova. Tijekom dana med
treba uzimati u
mednim napitcima s C vitaminom ili voćnim sokovima, mlijekom ili čajevima (kamilica, stolisnik, šipak, kaudulja, lavanda).
Bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti ne preporučuje se lipov med u većim količinama.
Med dobro djeluje na dišni sustav, kod akutnog i kroničnog bronhitisa, astme,
sinusnih upala i faringo – laringitisa.
Pčelinji proizvodi su učinkovto sredstvo za lječenje alergijskih
bolesti (vazomotorni alergijski rinitis, bronhlana astma, alergijski
konjuktivitis). Koristi se pčelinji med, posebno med u saću, proplis i
matična mliječ.
Med se koristi u bolestima probavnih organa: upale sluznica, zubnog
tkiva i grla, kod zaušnjaka, upale želučane sluznice, čireva na želucu
i dvanaesterca, pri dijeti kod bolesti tankog i debelog crijeva,
posebno kod polipoza i divertikuloza i kod kroničnih zatvora –
obstipacija. Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i
stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je
poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti imaju važnu ulogu u
očuvanju ljudskog zdravlja. Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne
bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički
učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli, Staphylococcus
aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp.
Med značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus,
Lactobacillus plantarum, Bifi dobacteria. Ove bakterije imaju
probiotski učinak - rastu u crijevima i proizvode metabolite koji
inhibiraju rast patogena i daju otpornost domaćinu.
Važno je djelovanje meda pri dijetama za jetrene bolesti: za akutnu upalu jetre
žuticu, kod kroničnih hepatitisa, ciroze jetre, bolesti želučane vrećice i žučnih vodova.
Propisivanje meda kod šećernih bolesti daje dobre terapijekse učinke,
zahavaljujući fruktozi, mikroelementima, vitaminima i esencijalnim
aminokiselinama, postiže se pozitivno djelovanje na produkciju
inzulina. Ovo liječenje se vrši pod kontrolom liječnika. Pri tome se drugi ugljikohidrati moraju smanjiti za kalorijsku vrijednost uzimanoga meda. Posebno se dijabetičarima preporuča bagremov med, med od bijele djeteline i suncokreta. Kada se krvni
šećer normalizira, antidijabetički ljekovi mogu se postepeno smanjivati.
Med se koristi i pri dijetama za bolesti mokraćnih puteva, kod akutnih
kroničnih upala bubrega i prostate i kod ginekoloških problema.
Med ima izvanredno djelovanje na kožu, posebno kod opekotina, rana,
dekubitusa, herpesa, ekcema, psorijaze, hiperkeratoze i atrofi je.
Mnogi znanstvenici proučavali su protumikrobnu djelotvornost meda, i
gotovo svi se slažu da postoji povezanost između sadržaja
vodikova-peroksida (H2O2) u medu i protumikrobnog učinka istog.
Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze
koja oksidira glukozu u u glukonsku kiselinu
uz nastanak H2O2. Osim H2O2 protumikrobni učinak ima i ne-peroksidne
sastavnice čije je izvorište biljnog podrijetla. Ove ne-peroksidne
sastavnice imaju izrazitiji protumikrobni i regenerativni učinak na
tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao H2O2.
Pčelinji med ima okrepljujuće djelovanje na živčane stanice, poboljšava
njihovu ishranu i procese oksidacije kao rezultat tretmana, san postoji
miran, smanjuje se tjeskoba, stvara se osjećaj sigurnosti i mira,
poboljšava se vid. Med odžava elektrolitsku ravnotežu što poboljšava
funkcioniranje neurološkog sustava.
Preventivna doza meda je 0,5-1 g na 1kg tjelesne težine, a ljekovita
doza je 1-2 g na 1 kg tjelesne težine, podijeljenih u tri obroka.
Lječenje traje oko dva mjeseca, a dalje se preporuča uzimati
preventivne doze meda.
Ne postoji bezopasnije sredstvo za uspavljivanje od čaše medene vode
koja ima umirujuće i okrepljujuće djelovanje. Ovo je daleko bolje od
svih raspoloživih hipnotika – farmaceutskih pripravaka za spavanje.
Med i pelud dobro se primjenjuju pri liječenju i hranjenju bolesnika
pomoću sonde, ne samo radi tekućeg oblika, nego i radi svojih
profilaktičkih osobina.
Kod bolesnika u terminalnoj fazi malignih bolesti, upotrebom meda uz
mediaka-mentoznu terapiju smanjuju se potrebe za povećanim dozama
najjačih anelgetika, a bolesnik lakše i smirenije podnosi bol.
Med djeluje protuoksidativno - uklanjanja slobodne radikale,
protukancerogeno - veže se na estrogenske receptore, te spriječava rast
tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća).
Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski
učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom
povećava djelotvornost citostatika i smanjuje broj metastaza..
Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini,
hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u
ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što
sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja
te aromatske tvari.
|