Davorin Krakar,dipl.ing (2010.):
-  novi proizvod hrvatskog pčelarstva:

Paketni roj pčela

Pod ovim pojmom  se u pčelarskom i trgovačkom svijetu (packetbees, packed swarm, Kunstschwarm ) podrazumijeva  umjetno proizvedena  pčelinja zajednica koja se sastoji od 1,5 - 1,8 kg  mladih pčela radilica  i pridružene mlade oplođene matice ( u kavezu).

U svijetu je promet živim pčelama vrlo razgranat biznis, a nakon  četvrt stoljeća haranja varoe još i intenziviran.

Promet pčelama na saću je u Europi poznat  već više od jednog stoljeća (željeznica !), a danas se sve više koriste različiti kavezi  u kojima je omogućeno pčele transportirati na veće udaljenosti  i do 15 dana trajanja puta. Nesumnjive prednosti su ponajprije u mogućnosti pripremanja zdravog roja, bez bojazni da se prometom pčelama prenesu i zarazne bolesti i štetnici, što je na saću gotovo neizvedivo.

Konstrukcija posude, kaveza u kojem se zajedno s rezervom hrane  nalaze pčele i matica su različite. Ponekad su proizvedene od drveta i žičane rešetke, papira i sl, a mi ćemo opisati naš hrvatski model (nastao u suradnji s njemačkim i hrvatskim stručnjacima) - od  višenamjenske plastične sklopive kutije poznate pod imenom MULTIBOX. Još nedovoljno korišćena i u naših pčelara, pokazala se praktičnom i za druge radove na pčelinjaku, bilo da je to stvaranje umjetnog roja sa selekcioniranom maticom , bilo za redukciju broja pčela kod početne faze rojidbenog nagona ili čak za zatvaranje prirodnog roja. Vrlo će praktičnom postati i prilikom vrcanja kada odvajamo pčele s ramova. Natresanje u  ovu kutiju daleko će manje oštetiti pčelu nego što se to događa primjenom sipaonika.

Istresanje pčela iz multibox kutije je jednostavno i brzo. Tada se postavlja i kavez matice u položaj moguće konzumacije priložene mednošećerne pogače i izlaska matice u zajednicu.

Slika 1: Multibox kutija za paketne pčele

Proizvodnja paketnih pčela najrazvijenija je u Australiji i Novom Zelandu. Gotovo cijelo područje južnog  kontinenta decenijama se u milijunskim količinama snabdjeva iz ovih područja. Nekoliko stotina tisuća rojeva konzumira i europsko tržište pa čak i u onim državama koje su "zakleti" promotori domaće sive pčele. Uglavnom je najzastupljenija  pasmina siva pčela (A.m.carnica ), a  značajo se koristi u prometu i fratarski  hibrid tzv. "buckfast".

U našoj je zemlji promet živim pčelama intenziviran tek nastupom varoze. Nakon stradavanja mnogih pčelinjaka, pčelarima je bilo najbrže obnoviti svoja društva kupnjom rojeva,  na vlastitim okvirima "natresanjem" ili okvirima proizvođača rojeva.Najčešće su to prirodni rojevi ( provociranih hranom i prostorom).

Pčelarstva susjednih zemalja, posebice Austrije, Italije i Slovenije, već su razvile ovaj pčelarski proizvod .Postavio sam si često pitanje zašto to u Hrvatskoj ne činimo. Svojom izrazitom klimazonalnom  i vegetacijskom raznolikošću, od submediterana , preko montanskih uvjeta pa do panonske nizije, uživamo i bogomdanu geografku širinu. To nam daje prirodne uvjete za raniju proizvodnju potrebitog broja pčela.Isto tako se u vegetacijskom nizanju paša, nesukladno s količinom pčela nakon glavne i najintenzivnije kontinentalne paše ( u mediteranu je to kadulja s ostalom pratećom bogatom peludno - nektarnom pašom, na kontinentu bagremovom pašom), zapravo pojavljuje nepotrebno jaka pčelinja zajednica. Poznata nam je slika jakih brada nezaposlene pčele poslije vrcanja bagrema , što koincidira s vremenom najduljeg dana  - tzv. ljetni solsticij. I slijedećih dana poslije vrcanja bagrema nastavlja se intenzivno rađanje mladih pčela kojih je broj prevelik.One i tako neće dozrijeti za buduću pašu (kratkotrajnu lipovu, amorfinu, nešto kasnije kestenovu, a do planinske livadne paše je još mnogo vremena ). Vage će tada pokazivati vrlo slab prinos, jer je  pčelama za vlastito stasanje potrebno mnogo hrane.

Slika 2: Pčelinje «brade»

Za paketni roj potrebita je i mlada  oplođena matica. Na različite načine stimulirana ili kao sada po relativno dobroj cijeni, proizvodnja  matica okuplja više od 20 registriranih uzgajivača matica u Hrvatskoj. Broj proizvedenih  matica godišnje raste i preko 20% pa je već nadmašio proizvodnju od 50 000 kom. Što zbog gubitaka, a sve više kao normalan lakši tehnološki slijed  i potrebu,  hrvatski su pčelari sve manje priklonjeni  vlastitoj proizvodnji matica već ih kupuju na tržištu. Da to nije zanemariv broj pokazati će i činjenica kako  susjedi Mađari za tržište proizvode tek kojih 20 000 matica.

Polazeći od ovih uvjeta, kao nesporne mogućnosti da se proizvodnjom umjetnog roja  praktično može ostvariti još jedan do sada nekorišćen financijski  efekat, ravan mednoj paši ,

izradio sam 2003.god program za našu udrugu (PU Zlatna Dolina) s naslovom: Proizvodnja paketnih rojeva pčela za europsko tržište. Program je prihvatila udruga, ali je uz to ostvarena i  djelomična financijska podrška grada Požege, županije i  Vladinog ureda za udruge

Program se provodio tri godine. Započeo se provoditi u proljeće 2003. godine i prihvatilo ga je 11 požeških pčelara. Slijedećih godina predviđeno je povećavati broj korisnika pčelarima iz naše udruge, ali i susjednih udruga. Edukativna predavanja i konsultacije izvršili smo pravovremeno kako u vrijeme pune paše ne bi bilo nepoznanica

Nama je pružena šansa za  plasman u Austriju  uz  organizacionu podršku Pčelarskog instituta u Lunz am See . Za nas je to bilo visoko obvezujući zadatak glede kakvoće - nazovimo to sada  - proizvoda jer smo ovim stvarali i sliku o hrvatskim paketnim pčelama.. Pčele smo željeli  dostaviti u najboljoj kondiciji i to smo uspjeli unatoč nesnosnim visokim temperaturama za vrijeme priređivanja i transporta rojeva.

Slika 3,4 : Utovar (Požega)  i istvar paketnih pčela (Austrija)

Slijedeći bitan zadatak koji smo si postavili je, da izvoz mora proći svu zakonom predviđenu regulativu. Najveći je problem nastao upravo u veterinarskoj  dokumentaciji. Veterinarska operativa, ali i administracija  nije spremno odradila svoj zadatak pa smo čak zbog toga morali odgađati isporuku. I pored beneficija kod prolaza živih životinja kroz državne granice ni to nije jednostavan zadatak kada ga činite prvi put.

Nekoliko temeljnih podataka o polučenim iskustvima kod pripreme roja čitatelju će ovih radaka dati uvid što je to najbitniji dio posla. Naime, roj mora biti "punjen" pčelama radilicama i ne smije u njemu biti trutova. To je uzansa koja se mora poštivati, kako zbog toga što kupac od trutova praktično nema koristi, ali i zbog smanjene mogućnosti prijenosa nasljednih osobina putem  tzv. "nulte" generacije.Trutovima se prenose  u 50 % - tnom iznosu i genetske osobine koje možda nisu pod selekcijom pa ih se stoga izbjegava uključivati u pošiljku.

Ovo je posebice važno u državama koje imaju dobro razvijen gojidbeni program.

Potrebu odvajanja trutova  se može izvesti tehnologijom pčelarenja ili se može naknadno "filtrirati" odvojene pčele. Mi smo u prvoj godini isprobali sve  načine. O samoj tehnologiji pčelarenja  ovisi i  njegova efikasnost u pripremi roja. Ne može se reći da je jedan način najbolji jer svi imaju i dobre i lošije strane. Svu kreativnost pokazali su naši pčelari

kod  konstrukcije naprava za filtraciju , konstrukciji prilagođenog sipaonika i bježalica za trutove. Sada već imamo 11 isprobanih tehnologija.

Od svih načina samo se jedan pokazao najjednostavnijim. To je svakako priprema rojeva za vrijeme vrcanja. Dakle istovremeno odvajamo med i pakujemo pčele. U trenutku kada se pčele odvajaju s okvira, a radi vrcanja, najbolje ih je otresti u sipaonik ili čak odmah u Multibox kutiju . To znači da imamo dva efekta s istim trudom. Na ovaj način pčelar može dnevno proizvesti više desetaka paketa. Otresanje pčela s okvira kada se ne vrca je nešto sporiji put, ali  pojedinac može oformiti i više od  40-tak paketa dnevno. Manji se dnevni uspjeh postiže kada se uz odvajanje mora odraditi i faza filtracije, iako je i nju moguće pojednostaviti isprobanim načinima.

Treba reći da se paketnom roju treba osigurati dovoljno hrane i vode, ali i primjerene temperaturne uvjete. Ovisno o ugovorenim rokovima, načinu skladištenja i prijevoza o ovome svakako treba voditi računa. Jednako tako vrijedi iskoristiti odličnu priliku da vrlo jednostavno očistimo moguću varozu propisanom otopinom oksalne kiseline.

Slika  5,6 : Razlčiti načini filtracije (lijevo : vrlo efikasno s tri multiboxi i H-rešetkom; desno: u dvostrukoj "klipnoj"kutiji s H-rešetkom )

Kako će to reći hvalospjevci svojoj Kranjici, kolege pčelari iz Slovenije, nakon nekoliko sati dodaje se mlada matica u kavezu, dakle onda  - ' kada se pčele isplaču'.

Najveća potražnja, a i najbolja cijena postiže se u mjesecu travnju. To mogu postići proizvođači iz područja našeg Mediterana, a vrlo malo (na repici) kontinentalni pčelari.

Import pčela iz Australije i Novog Zelanda u to vrijeme je moguć jer u njihovim uvjetima tada već završava ljeto. Objektivno, najveći je promet u svibnju. Tada je u središnjoj Europi još sve u cvijetu, a bagremova paša kasni  14-20 dana iza naše.To je ključni moment. Naša društva mogu nesmetano donijeti glavnu pašu i razviti se maksimalno, a nakon toga iz njih uzeti  1 kg pčela ne predstavlja zamjetno smanjenje populacije. Čak će pozitivno i djelovati na smanjenje rojevnog nagona.

Odluku o proizvodnji paketnih pčela donosi sam pčelar. Onaj tko se odluči za maksimalno korištenje svojih zajednica selidbom na različite paše moguće i neće proizvoditi paketne pčele, ali svi oni koji su stacionarni pčelari i nemaju puni kontinuitet jake paše mogu prakticirati ovu proizvodnju. Bez straha da će se oslabiti zajednica uzimanjem dijela pčela, paketnim rojevima će se praktično ostvariti odličan financijski efekt, ravan dobrom vrcanju.

Cijena je onaj dio posla o kojem ovisi da li će svi u lancu imati motiv za posao. Tako je to i kod paketnih pčela.Tu mi još nemamo izgrađenog rejtinga. Taj se zadatak mora graditi godinama. Sastavnica istog je i kakvoća matice.

U svemu ovom ne treba zanemariti niti domaće tržište pčelama. Požeški su pčelari već godinama uspješni proizvođači rojeva.

Iste godine kada smo proizveli i izvezli prve paketne pčele u EU (2003.) dogodila se i opasnost od širenja Aethine thumida-e. Već u kolovozu te godine EU je donijela Direktivu 1398 prema kojoj je ograničen promet pčelama te uvedena zabrana uvoza iz trećih zemalja. U tom trenutku u ovom dokumentu se i ne spominje RH, niti kao 'treća' zemlja, a dakako niti kao zemlja članica. Dopune ovog propisa rađene su slijedećih godina samo za promet matica s pratilicama.

Sada kada smo u punom zamahu prilagodbe nacionalnih zakonskih normativa za izgledno članstvo u EU vjerujemo da će se voditi računa i o osposobljenosti veterinarske struke za nadzor nad etinom, a zasigurno će ulaskom u članstvo biti pojednostavljena procedura izdavanja potrebite dokumentacije za promet.

by