Lečenje
vazduhom iz košnice
Etarska ulja propolisa, meda i voska, matičnog
mleča i perge, aromatične materije i fitoncidi cvetova, nektara i voska, koje se
oslobađaju iz košnice naseljene pčelama, dezinfikuju vazduh oko pčelinjaka u
prečniku do 200m. Takva mikrokloma poboljšava stanje bolesnika, menja obeležja
njihovog ponašanja, povećava apetit, poboljšava san i raspoloženje, i u celini
produžava život. Isparljive frakcije iz košnce imaju stimulativno dejstvo na
respiratorni, želudačno-crevni i kardiovaskularni sistem, poboljšavaju stanje
nervnog sistema. Aerostimulanti pčelinjeg iz društva povećavaju radnu
sposobnost, poboljšavaju rad pluća, povećavaju imunitet organizma. U posebnoj
literaturi se daje puno činjenica koje svedoče o tome da rad na pčelinjaku
pomaže dugom življenju. Zašto onda ne bismo koristili atmosferu košnice u
lekovite svrhe?
Apiterapeut, zaslužni lekar Ukrajine, B.A.
Ohotski je 1990. godine objavio svoja dugogodišnja posmatranja lečenja bolesnika
vazduhom iz košnice i došao je do zaključka o njegovoj nesumnjivoj efikasnosti.
On je stavljao cev pod poklopnu dasku košnice, donji kraj prekrivao sitnom
mrežom, da pčele ne bi ulazile u nju, a na drugi kraj stavljao usnik (u
vidu muštikle)
od jastuka sa kiseonikom radi udisanja vazduha iz košnice.
E.A. Ludjanski je pisao da je inhalacija
vazduha iz košnice ima pozitivno dejstvo na alergijska oboljenja i bolesti
povezane sa ozračenošću, intoksizacijom i drugim ekološkim zagađenjima -
nezamenljiva lekovita procedura.
Pri pisanju knjige "Lečenje proizvodima
pčelarstva" sakupio sam narodne recepte mnogih zemalja sveta, posebno lečenje
inhalacijama meda, propolisa, matičnog mleča, a ako udišemo vazduh iz košnice,
dobićemo čitav kompleks vrednih proizvoda pčelarstva. Radi ostvarivanja toga
preporučujem sledeću aparaturu.
U
poklopnoj dasci košnice bilo kog tipa izrezujemo otvor proizvoljnog oblika u
kome dobro pričvrstimo difuzor napravljen od pocinkovanog ili aluminijumskog
lima koji je na kraju sveden na priključak gofriranog creva prečnika
30-35mm. Difuzor se prekriva sitnom mrežicom. Crevo provlačimo pod
utopljavajući materijal košnice. Na izlazni kraj creva postavljamo
usnik od jastuka za kiseonik i zatvaramo nekim zatvaračem koji se
skida pri inhalaciji. Crevo izlazi ispod utopljavajućeg materijala, a pri
držanju košnica u zimovnicima ili na otvorenom neophodno je napraviti otvor
u krovu košnice i izvesti ga spolja. |
|
|
|
Konstrukcija poklopne
daske košnice sa inhalatorom.
1. otvor za hranilicu
2. difuzor
3. gofrirano crevo
4. usnik |
Osoba
koja prima inhalaciju mora da udiše vazduh iz košnice kroz priključak a izdiše
kroz nos, da ne bi narušavao mikroklimu košnice. Radi povećavanja
koncentracije etarskih ulja u košnici, ponekad je korisno lagano lupnuti u
košnicu; uzbuđene pčele se smiruju posle nekoliko sekundi.
Inhalacija se može sprovoditi na pčelinjaku tokom cele godine. Tokom leta ako
bolesnik prima inhalaciju u paviljonu, na vrata se postavi til, da pčele ne bi
ulazile i ubadale bolesnu osobu, ili se čvrsto zatvaraju i uključuje crveno
osvetljenje (ako osoba ne koristi pčelarsku kapu). Procedura mora da traje 15-20
minuta (poželjno dva puta dnevno) tokom 20-22 dana.
Nadam se
da će mnogi pčelari napraviti kod sebe na pčelinjaku sličan punkt za
apiterapiju, a možda i proizvodnu bazu za apiterapeutske centre za lečenje.
”Pčelovodstvo” 5/2005.
|