Kurban
bajram (arap. عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili
Hadži-bajram je Islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji
islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Za
ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu,
a žene pripremaju bogat objed za goste.
Muslimani Bajram
dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz,
čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje. Zatim
odlaze na groblja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme
za žrtvu Kurbana po pravilima šerijatskog prava.
Prema
vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao
jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi
pokoravali svojim idolima i kipovima. Poslao ga je s Istinom u jednoga
Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan.
Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do
svoje najviše starosti, kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina
sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vrijeme regularan
običaj, kako mu Sara nije davala dijete, da nađe ženu koja će mu dati
dijete. Bila je to Hagara ili Hadžera koja je rodila sina imenom Ismail
ili Išmae a.s. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je
čekalo veliko iznenađenje. Dočekala su ga "trojica" i obavijestila da će
Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer je znala da je prestara
da rodi, na što su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da
će ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znači smiješak. Od
njega će poteći židovi. Ibrahim a.s je sretno živio sve dok mu nije On
zapovijedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo
poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog
prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio,
kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s
postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani (oni
koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovijed žrtvovanja kurbana.
To je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protuvrijednost u
novcu kojom će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se
obavlja za vrijeme hadždža, u posljednjem mjesecu po hidžretskom
kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trećinama,
tako da jedna trećina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trećina
kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne
mogućnosti za to, ako ne može to mu nije grijeh.
Klanje kurbana,
(žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama
simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju
je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi
mogao učini bilo tko bez čvrste vjere. Za tu bogobojaznost koju je
pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i
obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike
civilizacije, zapadna kao kršćanska, židovska i islamska imaju
zajedničkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s kojeg spominju i Stari
Zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo
proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božjom riječju, Njegovom
voljom i Zakonom. To se najbolje vidi za vrijeme hadždža, kada se kurban
bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko
zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti
i bratstva na Zemlji.
