Obiljezavanje matica



Obilježavanje
matica se praktikuje iz vise razloga. Prvo, na taj nacin cemo znati
starost matice, odnosno koje godine je izležena. Zatim, lako cemo
saznati da li je u toku sezone došlo do tihe smjene matica. Obilježene
matice mnogo lakše pronalazimo u košnici nego one koje nisu obilježene.
Ovo je veoma važno kod obavljanja nekih aktivnosti, kao na primjer kod
pojacavanja proizvodnih društava, pri pronalasku matice-rodonacelnice
itd. Kod svih ovih aktivnosti obavezno je pronalaženja matice.

Postoji više nacina obilježavanja matica. Neki pcelari, sa cetkicom
koju su umocili u odgovarajucu boju, "jure" maticu po sacu i u pokretu
je farbaju, odnosno obilježavaju. Pri tome joj cesto bojom umažu i
krila i glavu ili pak druge dijelove tijela, pri cemu su maticu
prakticno oštetili. Ne rijetko se dešava da ovakvu maticu pcele odmah
uklupcaju i likvidiraju jer joj je promjenjen miris maticne supstance.

Matica se obilježava na ledima, izmedu korjena krila. Za pravilno
obilježavanje matice postoje razna pomagala. Možemo je finom mekom
mrežicom, razapetom u prestenu precnika 4 cm, blago pritisnuti na samom
ramu i cetkicom fino obilježiti. Zatim, maticu možemo prihvatiti
specijalnom štipaljkom, obloženom mekim sunderom, pa je obilježiti itd.
Obilježavanje ne mora da se obavlja iskljucivo bojom, vec na leda
matice može da se zalijepi odgovarajucim lijepkom, specijalni plasticni
kružic, odgovarajuce boje i velicine, na kome mogu da budu ispisani
redni brojevi.

Imajuci na umu da mladu maticu, koju iz nukleusa isporucujemo kupcu,
dadajemo roju ili njome mijenjamo maticu u normalnom društvu, moramo da
uhvatimo rukom, da bismo je stavili u transportni kavez, taj momenat
treba iskoristiti za pravilno obilježavanje. Pribor, koji pri ovome
koristimo veoma je jednostavan i lako cemo sami da ga napravimo.Sl.1.


Obilježavanje matica obavljamo na slijedeci nacin. Kada maticu, pri
oduzimanju iz nukleusa ugledamo na ramu, desnom rukom je pažljivo
uhvatimo od pozadi za krila, Sl. 2., pri cemu ne smijemo da joj dodirnemo stomak, odnosno zadak. Zatim je lijevom rukom prihvatimo za grudi, Sl. 3.,
opet vodeci racuna da joj ne dodirnemo stomak. Desnom rukom hvatamo za
plutani držac i burgiju vadimo iz bocice. Tupim dijelom burgije blago
dodirnemo maticu na lednom dijelu pri cemu ce tu ostatiobojena okrugla
tacka precnika 2 mm, Sl. 4.

Pri izvlacenju burgije iz bocice kroz otvor na cepu, sva farba sa
zidova burgije ce biti obrisana a ostace samo mala kolicina na dnu,
tupom dijelu, dovoljna za obilježavanje matice.

Obilježenu maticu ponovo prihvatamo desnom rukom za krila i okrenutu glavom prema otvorupuštamo da ude u pripremljeni kavez, Sl. 5., Zatim ubacujemo 5-6 pcela pratilja i zatvaramo kavez.

Na ovaj nacin smo maticu pravilno obilježili, nanoseci joj minimalnu kolicinu boje.

Spretniji pcelari mogu da izbjegnu premještanje matice dva puta iz ruke u ruku. Kada maticu uhvatimo na ramu za krila, kao na Sl. 2., Drugom rukom vadimo burgiju iz bocice, maticu obilježimo i odmah je stavljamo u kavez.

Pošto
su pcelari organizovani, odnosno udruženi i na svijetskom nivou,
medusobno komuniciraju, razmjenjuju matice i rojeve, pa i trguju njima,
usvojen je medunarodni sistem boja i njihov godišnji redoslijed za
obilježavanje matica, kako je to prikazano u tabeli. Tako na primjer
bijelom bojom obilježavamo matice izvedene 1996. i 2001. godine, žutom-
matice izvedene 1997. i 2002. godine itd.

kavezi za matice





U praksi se primjenjuje vise vrsta kaveza za matice. U zavisnosti od
aktivnosti koju obavljamo, upotrijebicemo odgovarajuci kavez.

Kavez poklapac za blokiranje matice

U trgovini se mogu naci okrugli, plasticni kavezi poklapaci Sl.1.
Njih koristimo kada maticu treba za krace vrijeme da blokiramo na
jednom mjestu. Prilikom naseljavanja nukleusa, formiranja rojeva,
pojacavanja društava i slicnih radnji, prvo moramo da u pomocnom
društvu, iz kojeg uzimamo ramove sa pcelama, pronademo maticu, kako ne
bismo i nju prenijeli. Kavezom poklapacem cemo je poklopiti, odnosno
blokirati na jednom mjestu, kako ne bi u toku rada nekontrolisano
presla na druge ramove. Pri ovim radnjama, pronalaskom matice u društvu
"pola posla" smo završili. Po završetku planirane aktivnosti, kavez
uklanjamo sa rama, cime maticu oslobadamo. Kavez poklapac možemo i sami
da napravimo od pocinkovane žicane mreže, Sl.2.

Batlerov kavez za dodavanje matice

Batlerov kavez je žicani i služi za dodavanje matica društvima na svom pcelinjaku,Sl.3.
Može da posluži i kao transportni, ako se matice otpremaju na obližnje
pcelinjake, odnosno ako je kratko vrijeme od oduzimanja matice iz
nukleusa do dodavanja drugom društvu, jer nisu pogodni za smještaj
hrane.

Maticu u ovaj kavez možemo smjestiti bez hvatanja rukom, ako to nije
potrebno radi obilježavanja. Kada maticu pronademo na ramu poklopimo je
otvorenom stranom kaveza. Cim matica namili na zid kaveza, podicemo ga
i otvorenu stranu odmah prislanjamo na dlan. Zatim drugom rukom hvatamo
za krila pcele pratilje i stavljamo ich u kavez. Ukupno stavljamo 5-6
pcela. Za pratilje biramo one pcele koje u tom trenutku sišu med iz
celija saca. Zatim otvor kaveza podvezujemo komadicem jednostrukog
novinskog papira, koju za kavez ucvršcujemo tankom gumenom trakom.
Takav kavez, sa papirom okrenuti dole, stavljamo izmedu središnjih
ramova društva kome treba dodati maticu. Srednje ramove razmaknemo,
kavez pridržavamo sa dva prsta i spuštamo ga ispod satonoša, pa onda
drugim ramom blago pritisnemo kavez zu drugi ram.

Poslije tri dana kavez vadimo iz košnice. U meduvremenu pcele su
izgrizle novinski papir i time oslobodile maticu, koja odmah nastavlja
da polaže jaja jer je kratko vrijeme bila "uhapšena".

Bentonov transportni kavez

Kada
matica mora duže vrijeme da bude van košnice odnosno da "putuje" na
velika rastojanja, tada koristimo specijalni transportni kavez u koji,
pored matice i pcela pratilja, smiještamo i potrebnu hranu,Sl.4.
U ovakvom kavezu matica sa pcelama pratiljama može da živi van košnice
do 15 dana, što je za današnje saobracajne mogucnosti dovoljno vremena
da pošiljka stigne do bilo kog mjesta na svijetu.

Kavez se izraduje od mekog drveta, najbolje lipovog. U njemu su urezane
tri komore, odnosno valjkasta udubljenja, medusobno spojena. Dva
udubljenja se koriste za smještaj matice i pcela pratilja a trece,
krajnje, služi za smještaj hrane. Sa obe bocne strane prorezan je
žlijeb, koji omogucava priliv svježeg zraka u komore. Na sredini obe
ceone strane, kao i na pregradi izmedu komora, izbušene su rupe
precnika 9 mm. Sa gornje strane kaveza, preko komora, po cijeloj
površini postavlja se žicana mreža. Ona je pricvršcena za kraj kaveza
suprotan od udubljenja u kome ce biti hrana. Komoru za smještaj hrane
premazujemo rastopljenim parafinom ili voskom, kako drvo ne bi upijalo
vlagu iz hrane. Ceonu rupu, na drugoj strani, kroz koju stavljamo
maticu i pcele pratilje u kavez, zatvaramo drvenim cepicem dimenzija
7x7x12 mm, tako da i pored njega može da prodire vazduh do matice i
pcela.

Odjeljak za smještaj hrane potpuno napunimo odgovarajucom hranom.
Mrežicu spuštamo preko komora. Preko mrežice i cijelog dijela kaveza u
kome je hrana, obavijemo plasticnu ljepljivu traku, vodeci racuna da
cijela površina komore sa hranom bude potpuno pokrivena trakom. Na ovaj
nacin nacin smo mrežicu ucvrstili i na drugom dijelu kaveza a hranu
zaštitili od isušivanja.Sl.5

Ovim
je kavez pripremljen za stavljanje matice i pcela pratilja. Drveni
cepic izvadimo iz otvora kaveza koji držimo u lijevoj ruci. Maticu,
držeci je za krila, desnom rukom odpozadi, vodeci racuna da joj ne
dodirujemo stomak, prinosimo glavom ka otvoru, sve dok prsti kojima je
držimo ne dodirnu kavez. Tada krila puštamo i istovremeno iza matice
postavljamo srednji prst, tako da ona nema kuda vec mora da ude u
kavez. Zatim, palcem lijeve ruke poklopimo otvor, a desnom rukom, na
isti nacin kao i maticu, hvatamo i u kavez stavljamo jednu po jednu,
5-6 pcela pratilja. Njih biramo od onih koje u tom trenutku sišu med iz
celija saca. Na kraju otvor ponovo zatvorimo cepicem.

Za vrijeme ovog posla vodimo racuna da matica ne bude izložena
direktnim suncavim zracima. Kaveze u koje smo stavili matice i pcele,
odlažemo u kartonsku kutiju, koja ce ich štititi od sunca. Kaveze
možemo stavljati jedan pored drugog ili jedan na drugi, ali nikako tako
da mrežice dva kaveza budu medusobno direktno prislonjene, jer bi se
tad matice uznemirile i pokušale medusobno da zapodjenu "kavgu", pa
postoji mogucnost i da se medusobno povrijede.




pripremanje hrane








Hrana, koja se stavlja u kavez za otpremanje matica, pravi se od dva
dijela što svijetlijeg meda i pet dijelova šecera u prahu. U malo
zagrijani med postepeno se zu miješanje dodaje šecer u prahu i mijesi
dok se ne dobije gusto tijesto. Kad se ohladi, stavlja se u limenku i
dobro zatvori, kako bi se sprijecilo upijanje vlage iz vazduha. Kada su
spoljnje temperature veoma visoke, hranu treba praviti od dva dijela
meda i šest dijelova šecera u prahu. Kada se stavi u kavez, hrana ne
smije da se razlijeva, jer može umazati maticu i pcele pratilje. Zato
se i dobro tijesto mora, ako je vrijeme toplo ili vlažno, prije
upotrebe premjesiti sa malo dodatnog šecera u prahu.

Svakako da moramo biti sigurni da med koji koristimo u ovu svrhu,
garantovano potice iz društava u kojima nema nikakvih znakova bolesti.

Dodavanje matica



Sav trud koji smo uložili u uzgoj kvalitetnih matica pada u vodu ako ne
uspije njihovo dodavanje pcelinjim društvima. Društvo, kome smo
planirali da dodamo novu maticu, obezmaticimo u prijepodnevnim satima.
Istog dana, uvece, tom društvu dodajemo novu maticu. Ako se radi o
matici koja se nalazi u Bentonovom transportnom kavezu, njega cemo
staviti izmedu dva srednja rama, ispod satonoša, u zonu legla. Kavez
postavljamo vertikalno s tim što je komora sa hranom dole. Zatim mu
pritisnemo ramovima bocne uže strane tako da je mrežica slobodna, kako
bi pcele mogle da kontaktiraju sa maticom. Prethodno smo kroz hranu
probušili rupu ekserom precnika 3 mm.

Pri dodavanju matice moramo da imamo pri ruci i pripremljen šecerni
sirup. Kada smo kavez ucvrstili izmedu ramova, malo sirupa cemo
pažljivo nakapati po susjednim satonošama pa i po samom kavezu. Zatim
stavljamo poklopnu dasku i hranilicu punimo sirupom. Jpš dvije veceri
cemo tom društvu u hranilicu sipati sirup. Moramo u društvu kojem
dodajemo maticu da stvorimo utisak izobilja. Time ce ono biti
raspoloženo da bez rezervi prihvati novu maticu.

Cim smo dadali kavez sa maticom, pcele ce poceti da jedu hranu u
kavezu, kroz donji otvir. Time one prakticno prave tunel kroz koji ce
ona išetati medu njih. Da bismo pcelama olakšali ovaj posao, probušili
smo rupu kroz hranu koju one treba samo da prošire. Važno je naglasiti
da ne smije da protekne mnogo vremena od obezmaticenja do dodavanja
nove matice. Najbolje je da ono iznosi 5-6 sati. Ako bismo cekali više
od 24 sata, pcele bi pocele da grade prisilne maticnjake i posao oko
dodavanja matice znatno iskomplikovao. U tom slucaju, 4-5 dana poslije
obezmaticenja uklonili bismo sve zapocete maticnjake, pa tek tada
pokušali sa dodavanjem nove matice.

Kada društvu dodajemo maticu u Bentonovom kavezu, pcelama je potrebno i
do 2-3 dana da "prokopaju tunel" kroz hranu i oslobode maticu. Ako
ovome dodamo još toliko dana, koliko je matica putovala poštom,
proizilazi da ona najmanje 5-6 dana nije bila u mogucnosti da obavlja
svoju prevashodnu dužnost - da polaže jaja. Za to vrijeme njeni organi
za polaganje jaja su se "ulijenili" zbog cega može da se desi i da još
par dana po izlasku iz kaveza ne pocne da nosi. Neiskusni pcelar
posumnjaju da je u pitanju neoplodena matica. Medutim, vec kroz dan dva
ona pocinje da nosi, na našu opštu radost, da polaže jaja punim
intenzitetom, kao da želi da nadoknadi proteklo vrijeme.

Ako se desi da i poslije tri dana pcele nisu uspijele da oslobode
maticu i da se prema njoj korektno odnose, normalno kontaktirajuci kroz
mrežicu, oslobodicemo je sami vadenjem drvenog cepica sa gornje strane
kaveza.

U slucaju kada matice dodajemo pcelama na svom pcelinjaku, odnosno kad
je kratko vrijeme od stavljanja matice u kavez do dodavanja društvu,
koristimo Batlerov žicani kavez podvezan novinskim papirom.

U principu, uvijek se trudimo da matica bude što krace u kavezu.

Potpuno je isti postupak sa pcelinjim društvom i sa prihranom kao kada
je u pitanju Bentonov kavez, i u slucaju dodavanja matice pomocu
Batlerovog kaveza. Kavez sa maticom stavljamo u zonu legla i pritisnemo
ga susjednim ramovima ili okacimo tankom žicom o njihove satonoše. Sl.1.
Podvezani dio kaveza okrecemo dole. Maticu, dodatu pomocu ovog kaveza,
pcele ce progrizanjem papira brže da oslobode. Ona ce, pošto je kratko
bila u kavezu, nastaviti odmah sa polaganjem jaja. Tri dana po
dodavanju matice, otvaramo košnicu i vadimo kavez. Ako na kavezu
zateknemo izgradeni zaperak, to je siguran znak da je matica primljena
u društvo, Sl.2. Najcešce se dešava da je celije tog zaperka matica vec zalegla.

Od
pocetka avgusta, po povratku proizvodnih društava u bazni pcelinjak, u
njima vršimo zamjenu starih i onemocalih matica. Po pravilu matice
zamjenjujemo svake druge godine. Izuzetak cine lošije matice, koje
zamjenjujemo i prije ovog termina i izuzetno kvalitetne koje ostavljamo
da i trece godine obavljaju svoju funkciju. Snaga društva i izgled
legla najbolje ce nam "reci" koje matice treba da zamjenimo. Ako pcele
ne zaposjednu sve plodišne ramove, a površine sa poklopljenim leglom su
prošarane ili nezaleženim celijama ili celijama sa otvorenim leglom,
maticu u tom društvu treba bez razmišljanja zamjenuti, Sl.1.

Sve matice u proizvodnim društvima, koje smo planirali da zamjenimo,
uklanjamo u prijepodnevnim satima. Tim društvima, istog popodneva,
dodajemo pomocu Batlerovog kaveza mlade oplodene matice. Da bismo u
društvu stvorili dobro raspoloženje za prijem nove matice, pri
stavljanju kaveza nakapacemo malo šecernog sirupa na susjedne satonoše
i po samom kavezu, kao što je to vec opisano. Odmah po stavljanju
kaveza i naredne dvije veceri, u hranilicu tog društva sipamo šecerni
sirup.

Poslije tri dana otvaramo košnicu i vadimo kavez iz koga je matica vec
izašla. Po normalnom ponašanju pcela utvrdicemo da je nova matica
prihvacena. Ona je vec uveliko pocela sa polaganjem jaja.

Opisani nacin dodavanja matica uspijeva skoro stoprocentno. Za rijetke
slucajeve neuspjeha kriv je iskljucivo pcelar. Zbog cega se najcešce
dešavaju neuspjesi?

Ako je u društvu stara ili onemocala matica, pcele ce to prije nas da
zapaze. Ništa logicnije u tom slucaje u društvu ne može da se desi,
nego da pcele same krenu sa poslom tihe zamjene matice. A mi, kad smo u
tom društvu tražili staru maticu da bismo je likvidirali, ucinili smo
to cim smo je ugledali, i smatrali smo da smo sa tim posao završili.
Nismo razmišljali da su pcele prije nas "odlucile" da same zamjene tu
maticu, pa su radi toga vec odnjegovale par lijepih maticnjaka, koje mi
nismo primjetili, jer nismo detaljno ni pregledali sve ramove u
košnici. A poznato je da društvo koje ima maticnjake ni po koju cijenu
ne prihvata novu maticu.

Znaci,
kad riješimo da u nekom društvu zamjenimo maticu, prvo moramo sve
ramove pažljivo da pregledamo. Ako naidemo na maticnjake tihe smjene,
možemo pustiti to društvo da samo završi taj posao, ili cemo porušiti
te maticnjake. Ako smo ich porušili, poslije 4-5 dana opet pažljivo
pregledamo sve ramove, pa ako pcele nisu ponovo pocele isti posao,
staru maticu cemo ukloniti i u kavezu dodati mladu, po vec opisanom
postupku.

Prilikom detaljnog pregleda ramova društva sa starom maticom, možemo
naici i na otvoreni maticnjak tihe smjene iz koga se mlada matica
izlegla. U tom slucaju ne treba ništa da radimo dok mlada matica ne
pronese i ne "pokaže" svoje osobine.

I pored naše najvece pažnje, desice se nekada, doduše rijetko, da pcele
ne prihvate dodatu maticu, iz samo njima znanih razloga, koje nama
nikad nece otkriti.