Izum Karla Jentera predstavlja ogroman doprinos razvoju tehnologije uzgoja kvalitetnih matica, a samim tim i razvoju pcelarstva uopšte. APIMONDIA, svjetsko udruženje pcelara, nagradilo je Jentera 1987. godine zlatnom medaljom za ovaj izum.
Suština Jenterovog izuma je u pronalasku radilicne i maticne celije sa pokretnim dnom, koje je pri tom zajednicko za obe vrste celija, sl.1. Time je eliminisan mukotrpan, rizican i krajnje delikatan posao presadivanja larcica pomocu raznih pomagala. Uz pomoc ovog aparata, krajnje jednostavno presadujemo larvicu u najmladem stadijumu razvoja sa pripadajucim mlecom u kome pliva, bez ikakvog rizika da je dodirnemo, odnosno povrijedimo. Mi u stvari premještamo kompletno dno radilicke celije u dno osnove maticnjaka. Time ispunjavamo dva znacajna uslova koji uticu na prijem mladih presadenih larvica, odnosno, u krajnjoj liniji na kvalitet buducih matica. Prvi uslov je presadivanje larvica u najmladem stadijumu, tek ispiljenih iz jajeta. Time omogucavamo da se presadene larvice, sad vec maticne larvice, od samog pocetka svog razvoja njeguju od strane pcela, kao takve opslužuju odgovarajucom hranom po kvaliteu i po kolicini. Drugi uslov je onemogucavanje mogucnosti dodirivanja, odnosno nesvjesnog povrjedivanja larvica, što bi se veoma negativno odrazilo na prijem odnosno kasnije na kvalitet izvedenih matica.
Matica ce zaleci celije aparata jajima krupnijim nego obicno, što ce imati pozitivnog utjecaja na krupnocu, odnosno kvalitet buducih matica. Ovo se postiže zbog toga što se matica, pri zatvaranju u aparat, neko vrijeme uzdržava da polaže jaja, dok se ne adaptira u novu sredinu. To uzdržavanje pozitivno djeluje na dozrijevanje i velicinu jaja koje ce matica u narednom periodu polagati.
Slijedeca prednost aparata je u tome što su sve larvice koje presadujemo prakticno iste starosti. Razlika izmedu najmlade i najstarije je samo nekoliko sati. Zahvaljujuci ovoj cinjenici, presadivanje svih larvica vršimo u najoptimalnijem trenutku, a presadivanje maticnjaka vršimo kada su potpuno zreli, cetrnaestog ili petnaestog dana, pred samo izlijeganje matica. Ovo je još jedan važan uslov za dobijanje kvalitetnih matica. Pošto su maticnjaci iste starosti, ne postoji mogucnost da nas neka matica iznenadi i izleže se ranije, pri cemu bi uništila ostale maticnjake. Prednost aparata je i u tome što se osnove maticnjaka, po presadivanjularvica, veoma jednostavno ucvršcuju u izbušene letvice na ramovim.
Svi djelovi aparataimaju, pri pravilnom rukovanju, neogranicen vijek trajanja, odnosno broj ciklusa korištenja.

Opis Jenterovog aparata

Cijeli aparat je izraden od specijalne plastike, veoma kvalitetno i sa velikom preciznošcu, sl.2. Tijelo aparata se pomocu dva držaca, zavrtnjima pricvršcuje za donju stranu satonoše. Prednja strana ploce tijela aparata izradena je u obliku satne osnove, sa pocecima radilicnih celija, kojih ima oko 360, sl.3.-A.. Svaka druga celija,posmatrano vertikalno i horizontalno je sa probušenim, odnosno pokretnim dnom, sl.4.. Ovakvih celija ima ukupno 90. Otvori na dnu celija su precnika 4 mm, sl.5. . Oni se zatvaraju cepicima istog precnika, sl.1.-A,. koji se u celije postavljaju sa zadnje strane aparata, sl.2.-B.. Ti cepici predstavljaju pokretno dno i pri presadivanju larvica premještaju se iz radilicnih celija aparata u dno plasticne osnove maticnjaka, noseci na sebi larvicu i mlec u kojem ona pliva. Preko cepica, na zadnjoj strani aparata, postavlja se poklopac.
Na prednjoj strani aparata, na plasticnoj satnoj osnovi, nalazi se pokretna plasticna rešetka koja predstavlja nadogradnju radilicnih celija, visine 3 mm, sl.3.-B.. Iznad nje, na rastojanju od 12 mm, postavljen je poklopac od Hanemanove rešetke, sl.2-A, . sa kružnim otvorom u sredini i cepom precnika 30 mm.
Uz aparat se isporucuje 100 cepica - pokretno dno celija, sl.1-A,. 100 osnova maticnjaka, sl.1-B,. zatim, 40 nosaca maticnjaka, sl.6.. kao i plasticni štapici, sl.7.-A, . kojim se pomažemo pri presadivanju larvica i maticnjaka. Pored navedenog, potrebno je da posebno nabavimo lupu sl.7.-B. i medicinsku pincetu sl.7.-C..
Za ucvršcivanje osnova maticnjaka, u kojima su presadene larvice, koristimo prazan plodišni ram u koji su ugradene dvije horizontalne letvice, debljine po 10 mm, sl.8. . U njima su izbušeni otvori precnika 9 mm. Izbušene letvice su udaljene od satonoše 25 mm, odnosno 90 mm, a za bocne sstrane letvica su pricvršcene sa po jednim ekserom, kako bismo mogli da ih okrecemo pri radu. Na svakoj letvici, ima po 20 otvora, što znaci da u jedan ram, na obe letvice, možemo da stavimo ukupno 40 osnova maticnjaka.
Ispod donje letvice, na odstojanju 55 mm, ugradujemo još jednu satonošu. Na nju pricvršcujemo traku satne osnove, širine 10 mm, na kojoj ce pcele da grade sace. Na taj ce nacin citav ram da izgleda prirodnije, a pcele ce rjede da prave zaperke izmedu maticnjaka. Za rad sa jednim Jenterovim aparatom, potrebna su nam dva ovakva rama.

Priprema aparata za upotrebu

Prije prvog korišcenja aparata treba da obavimo odredene radnje. Cepici, koji predstavljaju pokretno dno celija, su takode šuplji. Otvore na njima zatvaramo voskom, cime postižemo da dno celija što prirodnije izgleda. Medutim, ovaj otvor nikako ne smijemo da zatvaramo komadicem voska, koji bismo poslije nožem poravnali, ili sa malom voštanom lopticom. Ako bismo tako radili matica bi teže zalegla celije aparata, ili iako bi zalegla, jaja ne bi položila u centar dna celija nego na ivicu dna, što ne bi bilo dobro za dalji rad.
Zašto matica polaže jaja u centar dna celije? Pri polaganju jaja, ona svojim zatkom "traži" najdublji, odnosno najudaljeniji dio dna celije i tu polaže jaje. Kod prirodnog oblika celije to je uvijek centar. Ako bi dno celije bilo ravno ili ispupceno, najudaljenija tacka nije više centar nego na ivici dna celija.
Da bismo dobili prirodan oblik dna celija u aparatu, otvor na cepicu - pokretnom dnu celije zatvaramo na slijedeci nacin. Komad satne osnove stavimo na cistu dasku. Cepic uhvatimo za širu stranu, a užom stranom pritisnemo na satnu osnovu tacno na mjesto gdje se spajaju 3 celije, vodeci pri tome racuna da je sa druge strane osnove, na tom mjestu dno celije, sl.9. Pod pritiskom zaokrenemo malo lijevo i desnodok cepic ne prodre kroz osnovu do daske i zatim ga podignemo. U otvoru cepica ostace komadic satne osnove, koji na korisnoj strani ima udubljenje. Kad takav cepic stavimo u aparat, dobicemo celiju koja ima prirodan oblik i matica ce je rado i pravilno zaleci.
Sledece šta trebamo da uradimo prije upotrebe aparata je da navoštimo plasticne osnove maticnjaka. ova operacija nije obavezna, ali ako je obavimo, imacemo veci uspjeh u radu sa aparatom. Kako cemo ovo da uradimo? U manjoj posudi rastopimo cisti vosak, najbolje je da bude od zaperaka i u njega stavimo malo cistog propolisa. Pincetom hvatamo osnovu maticnjaka pri vrhu šireg ruba, ne u zoni buduce larvice, sl.10.,umacemo u rastopljeni vosak i odmah, naglim trzajem ruke, stresemo tako da na osnovi maticnjaka ostane samo tanak sloj voska. Na ovaj nacin smo postigli mnogo vecu prirodnost vještacke osnove maticnjaka, pa kada u nju presadimo larvicu pcele ce je odmah "bez razmišljanja" prihvatiti, njegovati i nadogradivati maticnjak.
Kada je u pitanju ponovna upotreba korišcenog aparata, oko pokretnih cepica više nemamo posla, jer su otvori na njima vec zatvoreni voskom. Što se tice osnova maticnjaka, tu vec imamo šta da radimo. Prvo cemo rukama da skinemo nadgradeni dio maticnjaka. Cepice vadimo i ponovno ih stavljamo u aparat na svoje mjesto. Na unutrašnjem zidu osnove maticnjaka, poslije izleganja matice, ostaje tanka košuljica - kokon, a na dnu osnove ima mleca koji je pretekao pri ishrani larve, sl.11. Unutrašnjost osnove maticnjaka nikako ne smijemo da cistimo nožem ili nekim slicnim predmetom. U manjoj posudi zagrijacemo vodu na 70 - 80C°, da "prozuji", i pridržavajuci je pincetom osnovu maticnjaka jednostavno operemo u toj vodi. Kada se osnove osuše ponovo cemo da ih navoštimo po vec opisanom postupku. Pranjem u vrucoj vodi i navoštavanjem ujedno smo izvršili i dezinfekciju osnova maticnjaka.

Rad sa Jenterovim aparatom

DAN A u 18h - Stavljanje aparata u odabrano društvo na nadgradnju i poliranje celija

DAN 0. u 18h - Zatvaranje matice u aparat

DAN 1. u 07h - Kontrola zaleženosti aparata

Iz košnice vadimo ram sa aparatom i kroz prednji poklopac pogledom kontrolišemo zaleženost celija aparata, sl.12. Konstatovacemo da su do ovog vremen sve celije aparata zaležene, Kada to konstatujemo prvog dana u 07h, onda ce se, po prirodi stvari, cetvrtog dana do 07h sva jaja preobraziti u larvice spremne za presadivanje u osnove maticnjaka.
Iako smo konstatovali da su sve celije aparata zaležene, maticu ne oslobadamo, vec aparat sa njom vracamo na isto mjesto u košnicu. Ako bismo maticu oslobodili odmah po zalijeganju aparata, moglo bi da se desi da pcele ociste tek položena jaja i celije ponovo napune medom. Zbog cega bi se ovo desilo? Bez obzira što se Jenter trudio da za izradu aparata koristi specijalnu plastiku, to pcelama ipak ne predstavlja njihovu prirodnu sredinu za uzgoj legla- nije cist vosak. Pošto je matica brže-boljeoslobodena, odmah po zaleganju aparata, a u toku je intenzivan unos nektara, pcelama ne preostaje ništa drugo nego da uklone jaja iz tih celija i da u njih odlože nektar, koji hoce da deponuju i u manje prirodnu sredinu.
Pcelama je teško podvaliti. Treba imati na umu da je pcelarenje jedno stalno "hrvanje" sa prirodom. U toj borbi nikada necemo pobijediti. Budimo zadovoljni ako u toj borbi barem izvucemo neku novu pouku.
Da bismo pcele "privoljeli" da njeguju leglo u aparatu, zadržacemo maticu zatvorenu još nekoliko sati poslije zalijeganja. Za to vrijeme jaja stare i vrijeme cini svoje. Prisustvo matice u tom prostoru stvara prirodnu atmosferu. Matica ce se suzdržati od polaganja jaja u vec zaležene celije. Kada je oko podneva oslobodimo, sa daljim poslom bice sve u redu.
Ova mjera predostrožnosti je potrebna samo kada ovaj posao radimo u vrijeme velikog unosa nektara. Pri slabijim pašnim prilikama maticu oslobadamo ujutro, odmah pošto smo konstatovali da su sve celije aparata zaležene.

DAN 1. u 12h - Oslobadanje matice iz aparata

DAN 3. u 17h - Formiranje odgajivackih društava

Odabiranju i pripremi odgajivackih društava treba da posvetimo posebnu pažnju. Biramo društva cije pcele imaju sve pozitivne osobine, slicno kao kod odabira rodonacelnickog društva. Posebnu pažnju obracamo da nisu slucajno prisutni znaci bilo koje pcelinje bolesti. Istovremeno formiramo dva odgajivacka društva.
Iz jaceg proizvodnog društva, koga smo odabrali za odgajivacko, oduzimamo maticu. Po prirodi to je dobra matica i iskoristicemo je za zamjenu neke loše ili za formiranje novog drustva. Iz odgajivackog društva oduzmemo sve ramove sa otvorenim leglom bez pcela. Ovo radimo zato da pcele ne bi punile mlecom prisilne maticnjake, koje bi pocele da izgraduju na sacu ovih ramova, vec im ostaje da svu pažnju posvete mladim larvicama koje cemo im sutradan dodati.
Tom društvu dodajemo dva rama sa dosta cvjetnog praha. Još ranije smo planirali iz kojih cemo košnica da oduzmemo ove ramove. Plodište odgajivackih društava, do ukupno 11 ramova, dopunjavamo ramovima sa zrelim leglom iz kojih se pcele vec izvode, i sa pripadajucim pcelama, koje oduzimamo iz pomocnih društava. Podrazumijeva se da vodimo racuna da ne prenesemo i maticu. Vec sad formiramo prostor za dvanaesti ram, koji cemo sutradan sa larvicama dodati. Ovaj prostor je u sredini košnice. Lijevo i desno je po jedan ram sa zrelim leglom, zatim iza njih po jedan ram pun cvijetnog praha, pa ostali ramovi sa leglom i hranom, simetricno postavljeni lijevo i desno. Zatim, sa pet ramova sa otvorenim leglom, uzetih iz pomocnih društava, bez matice, stresemo sve pcele u plodište odgajivackog društva. Na kraju cemo i sve pcele iz polunastavka tog društva da stresemo u plodište, a polunastavke postavljamo na druge košnice. Na ovaj smo nacin formirali jako odgajivacko društvo, sa velikim brojem mladih pcela sposobnih za lucenje maticnog mleca. Sve pcele su zbijene u plodišni prostor.
Prazan prostor u sredini košnice, za dvanaesti ram, ispunice nezaposlene mlade pcele, tako da ce sutradan, kada dodamo presadene larvice, odmah biti u kontaktu sa njima, sl.13. Kada završimo formiranje odgajivackog društva, dodajemo mu preko satonoša pogacu od 1 kg, koju smo napravili od šecera u prahu, meda i samljevenog polena u odnosu 600 +300 +100 grama sl.19. Pošto smo stavili pogacu moramo na plodište da stavimo odstojni prsten, pa poklopnu dasu. Uvece sipamo u hranilicu ovog društva med razblažen sa vodom u omjeru 1 : 1. Obavezno se trudimo da u hranilici ima razblaženog meda sve dok maticnjaci ne budu zatvoreni, do kada ce i pogaca da traje.
Svim ovim radnjama smo obezbjedili da se larvice, odnosno buduce matice, odgajaju u velikom blagostanju, u slicnim uslovima koji predhode nagonu za rojenje, pa sa pravom ocekujemo da ce naš trud na kraju biti nagraden veoma kvalitetnim maticama.

DAN 4. u 07h - Presadivanje larvica

Pripreme za presadivanje larvica pocinjemo rano ujutro. Radnu prostoriju u kojoj cemo da vršimo presadivanje, zagrijavamo na +34°C, a na peci držimo široku posudu sa vodom koja stalno kljuca, cime obezbjedujemo povecanu vlažnost vazduha. Pripremicemo osnove maticnjaka u ramove u koje cemo ih ugradivati, kako bi i oni poprimili temperaturu prostorije. Prostorija treba da je prirodno ili vještacki dobro osvijetljena. Za vrijeme presadivanja larvica ne treba otvarati vrata radne prostorije, koko se ne bi mijenjali mikroklimatski uslovi. Cilj nam je da kvalitetno izvršimo sve pripreme kako bi se larvice što krace vrijeme zadržale van košnice. Za to kratko vrijeme, dok traje presadivanje, trudimo se da borave u uslovima što slicnijim onima u košnici.
Pošto smo izvršili sve pripreme odlazimo u pcelinjak i iz rodonacelnickog društva vadimo ram sa aparatom sl.14. Vidjecemo da su se dna celija aparata orosila mlecom. To je znak da su se mlade larvice tek izlegle iz jaja. Mekom cetkom ili perom pažljivo zbrišemo pcele sa rama sl.15. Nikako ne smijemo da udarimo po ramu da bi stresli pcele. Na mjesto u košnici gdje je bio ram sa aparatom stavljamo ram sa satnom osnovom. Ram sa aparatom, preko koga smo prebacili peškir odmah po stresanju pcela, kako bismo zaštitili larvice od strujanja zraka i suncevih zraka, prenosimo u radnu prostoriju.
Pošto smo skinuli zadnji poklopac sa aparata, pomocu plasticnog štapica vadimo cepic, pokretno dno celije, na cijem vrhu se nalazi mlada larvica koja pliva u mlecu, sl.16. Vrh cepica uvlacimo u otvor osnove maticnjaka, sl.17., koju sada kompletno ugradujemo u otvor letvice specijalnog rama, sl.18.
Na ovaj nacin, larvica je bez dodirivanja premještena iz radilicne celije na odgovarajuce mjesto osnove maticnjaka. Ustvari, premjestili smo kompletno dno radilicne celije i ugradili ga u dno maticne celije. Pri cemu je premješten i kompletan sadržaj dna radilicne celije, larvica i mlec, a da nisu dodirnuti.
Ovo je suština Jenterovog pronalaska i glavna prednost korišcenja ovog aparata. Sve radnje prije i poslije presadivanja larvica su manje-više su manje više slicne kao kod klasicnih metoda uzgoja matica.
kada smo larvice presadili, odnosno oba rama popunili sa osnovama maticnjaka, prenosimo ih do odgajivackih društava, ponovo pokrivene peškirom. Po jedan ram sa 40 presadenih larvica, dodajemo svakom odgajivackom društvu.
Kada podignemo poklopnu dasku odgajivackog društva, prazan prostor u sredini , predviden za stavljanje rama sa larvicama, bice potpuno ispunjen mladim pcelama. Kada u taj prostor pažljivo stavimo ram sa mladim larvicama, pcela ce odmah željno navaliti da ih obilno opslužuju odgovarajucim mlecom.

DAN 8. u 18h - Kontrola broja izgradenih maticnjaka

U ovo vrijeme maticnjaci su vec zatvoreni. Sa odgajivackih društava uklanjamo hranilice i eventualno ostatke pogacica. Pažljivo vadimo ram sa maticnjacima. Bicemo prijatno iznenadeni. Dosadašnji trud je bogato nagraden lijepim izgledom i brojem maticnjaka, sl.20. Izbrojacemi ih samo radi planiranja broja nukleusa i odmah pažljivo ram spuštamo u košnicu gdje mu je mjesto.
Desanka Maksimovic u jednoj svojoj pjesmi kaže:"... Sreca je lijepa samo dok se ceka, dok od sebe samo nagovještaj da...", nama neka bude dozvoljen i jedan pogled pri susretu sa toliko željenim mocnim darom prirode. Ispisan je prvi stih "poezije pcelarenja". A uslijedice i drugi i treci.
Koliko je sreca lijepa, razorcarenje može da bude veoma gorko. prilikom formiranja odgajivackih društava iz njih smo povadili ramove sa otvorenim leglom, a ostavili samo one sa zatvorenim leglom. Medutim i na njima može da bude poneka celija sa otvorenim leglom u kojoj je larva, koja ce da promakne našoj pažnji. Iz prevelike želje da što prije odnjeguju novu maticu, može da se desi da pcele ove larve pocnu da njeguju kao maticne i na njima nadgrade maticnjake. Te larve mogu da budu i dva- tri dana starije od larvica koje smo mi presadili. Pošto su u pitanju starije larve, maticnjaci ce biti sitniji i veoma teško uocljivi. Iz njih bi se matice izlegle prije nego što u nukleuse presadimo željene maticnjake. Ako se to desi, prvi "zadatak" tako izležene matice bice da svojom žaokom u njima ubije sve matice.
Da do toga ne bi došlo, kada su meticnjaci na presadenim larvicama poklopljeni, Iz odgajivackih društava uklanjamo sve ramove na kojima ima legla. Pcele stresemo, a ramove dodajemo pomocnim društvima. Time smo ispoštovali poznatu izreku "Opreznost je majka mudrosti" i eliminisali bili kakvu mogucnost neprijatnog iznenadenja.

DAN 13. - popodne - Formiranje nukleusa

Na osnovu izgradenih maticnjaka u odgajivackim društvima, odredujemo broj potrebnih nukleusa, odnosno oplodnjaka. Za svaki maticnjak naselicemo po jedan nukleus. Za nukleuse koristimo normalna plodišta starijih košnica. Njih sa tri lesonitske ploce potpuno pregradujemo na cetiri odjeljenja, sl.21. U svaki dio mogu da se smjeste tri normalna plodišna rama. Svako odjeljenje ima posebno leto i poklopnu dasku sa otvorom za hranilicu. Otvori na poklopnom daskama su tako rasporedeni da istovremeno mogu da se postave cetiri hranilice.
Otvori za leta su rasporedeni na slijedeci nacin: prvi nukleus, posmatrano od sjeverne strane, ima leto naprijed, prema istoku; drugi nukleus ima leto okrenuto pozadi, prema zapadu; treci opet prema naprijed, prema istoku; a cetvrtom nukleusu leto je postavljeno bocno na južnoj strani košnice. Sa sjeverne strane ne preporucuje se otvaranje letazato što pcelar uvijek stoji na toj strani pri pregledanju košnica, pa bi smetao pcelama pri izlijetanju i ulijetanju, a i nukleus bi, pri lošim vremenskim prilikama, bio direktno izložen udarima vjetra i nanosenju kiše.
Za nukleuse-oplodnjake možemo da koristimo i normalno plodište koje je sa jednom lesonitskom plocom podijeljeno na dva dijela. Svako odjeljenje ima takode posebnu poklopnu dasku sa otvorom za hranilicu i posebno leto. U ovom slicaju oba leta su postavljena sa prednje strane prema istoku. Kod ove varijante nukleusa, kao i kod predhodne, prednja strana košnice podijeljena je simetricno vertikalnom linijom, ofarbana je razlicitim bojama. Na ovaj nacin cemo olakšati orijentaciju pcelama i matici pri povratku u nukleus.
Za nukleuse možemo da koristimo i kompletno plodište, kao i dva polunastavka, postavljenih jedan na drugi, u nedostatku plodišta. Ova i prethodna varijanta nam posebno odgovaraju ako želimo da jedan broj nukleusa u narednom periodu razvijemo u rojeve, jer cemo imati dovoljno prostora za proširivanje, odnosno dodavanje novih ramova.
U sve tri varijante nuleuse cemo da naseljavamo normalnim plodišnim ramovima. U prvoj i drugoj varijanti, ako nam zatreba, vadenjem pregrada, nukleuse lako pretvaramo u normalna plodišta.
Mogu se izradivati i posebni nukleusi za tri rama. Medutim, Ovo nije ekonomski opravdano jer nam treba i više materijala i vremena da bismo napravili cetiri ovakva nukleusa, nego jedan cetverodijelni iz prve varijante. Negativna strana ovih nukleusa je i u tome što nemamo mogucnost proširivanja prostora, kao i što je pcelama mnogo teže da griju prostor u ovom slucaju, nego kad je u pitanju cetverodijelni nukleus, kod koga je mnogo manji gubitak proizvedene toplote.sl.22.
Mogu se koristiti i tzv. mini ili bebi oplodnjaci. Oni se naseljavaju ili specijalnim ramovima na rasklapanje, koji u sklopljenom stanju imaju dimenzije normalnog rama, ili, što je gora varijanta nestandardnim malim ramovima. Nedostatak pri korištenju ovih oplodnjaka se ogleda u tome, što je otežana predhodna izgradnja saca u takvim ramovima i formiranje legla. U takvim oplodnjacima ima malo pcela pa lako postaju predmet grabeži. U malom prostoru pcele lako dobiju nagon za rojenjem. Pri tome se cesto desi da sa maticom odu i sva pcele.
Nukleuse, navedene u prve tri varijante, naseljavamo sa po dva rama. Prvi ram je sa zrelim leglom i pripadajucim pcelama, sl.23. Njega stavljamo do daske odnosno pregrade na južnoj strani nukleusa. Do njega stavljamo ram sa medom i cvjetnim prahom i takode sa pripadajucim pcelama sl.24. Sa još jednog rama, na kome je otvoreno leglo, stresemo pcele. Time je nukleus naseljen sa dva rama na kojima ima zrelog legla i hrane i kolicinom pcela dovoljnom da se novo društvo normalno organizuje i cuva svoje stanište.
Sve ramove i pcele, potrebne za formiranje nukleusa, uzimamo iz pomocnih društava. Prije nego što pocnemo da oduzimamo ramove sa leglom, hranom i pcelama u pomocnom društvu, prvo treba da pronademo maticu. Ako je ram, na kome je matica, pogodan za naseljavanje nukleusa, nju cemo da premjestimo na ram koji nam nije interesantan i blokiracemo je kavezom poklopacem sl.25. Kada završimo oduzimanje ramova i pcela iz tog pomocnog društva, maticu oslobadamo. Ovo društvo smo sveli na snagu slabijeg roja, Medutim, u nastupajucem periodu, do jeseni, ono ce obnoviti snagu i razvice se u društvo srednje jacine.
Na ovaj nacin oduzimamo ramove i pcele iz pomocnih društava sve dok ne naselimo planirani broj nukleusa. Pomocna društva koja ne koristimo za naseljavanje nukleusa i dalje se razvijaju i dostici ce snagu proizvodnih društava do suncokretove paše ili cemo ih kao takva kasnije iskoristiti za formiranje rojeva.
Formiranje nukleusa je veci posao i njega ne možemo da obavljamo ako se iznenada vrijema pogorša ili pocne kiša. Zato smo ovu aktivnost planirali za trinaesti dan, a možemo je uraditi ili dovršiti i cetrnaestog dana. Znaci imamo jedan dan rezerve. Ovo je jedna od kriticnijih operacija na pcelinjaku, posmatrano u toku cijele sezone. Kada ovo obavimo kvalitetno, treba da znamo da smo završili veliki posao.

DAN 14 - popodne - Presadivanje maticnjaka

Ako je vrijeme toplo i bez vjetra, za ovu operaciju ne moramo da zagrijavamo radnu prostoriju. Pripremu matiicnjaka za dodavanje nukleusima obavicemo u hladu gdje nema promaje. Iz odgajivackog društva vadimo ram sa maticnjacima.Mekom cetkom pažljivo brišemo sve pcele sa rama sl.26.
Nikako ne smijemo da pcele odstranjujemo trešenjem rama. Pošto smo pcele pažljivo zbrisali, preko rama prebacujemo peškir kako bismo maticnjake zaštitili od štetnog dejstva suncevih zraka, dok ih prenosimo do mjesta gdje cemo vršiti pripremu za presadivanje. Maticnjake vadimo iz letvice tako što palcem pritisnemo na plasticni cepic osnove maticnjaka, koji malo viri na gornjoj strani letvice. Sada maticnjak uglavimo, onim dijelom koji je bio u letvici, u žuti plasticni nosac maticnjaka, sl.27. Sva priprema za presadivanje se u tome sastoji. Ovako pripremljene maticnjake slažemo redom, vertikalno, u plasticnu posudu, koju smo unutra obložili mekom cistom krpom sl.28.
Kada smo sa jednog maticnjaka povadili sve maticnjake i stavili ih u posudu, preko njih prebacujemo drugi krajkrpe, kako bismo ih opet zaštitili od sunca prilikom dodavanja nukleusima.
Kada otvorimo nukleus, ram sa hranom malo odmaknemo od rama sa leglom i maticnjak pridržavajuci ga za žuti nosac izmedu dva prsta, spuštamo izmedu satonoša, sl.29. Ramom sa hranom blago pritisnemo nosac maticnjaka uz drugi ram i maticnjak tu ostaje, sl.30. Nosac maticnjaka je veceg precnika pa nema opasnosti da ramovi dodirnu maticnjak i eventualno ga povrijede. Nukleus zatvorimo i na isti nacin radimo dalje. U svaki nukleus dodajemo samo po jedan maticnjak.
Dodavanje maticnjaka pomocu žicanih spiralnih štitnika treba izbjegavati sl.31. Velika kolicina metala, od kojeg je štitnik napravljen u dodiru sa maticnjakom može da ga djelimicno prehladi. Dalje, štitnik onemoguceva da pcele direktno sa svojim tijelom griju maticnjak. Sve ovo može da ostavi trajne negativne posljedice na buducu maticu. Pcele nemaju razloga i nikad nece da izgrizu maticnjak ako sve radimo pažljivo i kako treba. Ako je neki maticnjak izgrižen, odnosno iz njega se nije izlegla matica, to znaci da smo ga mi povrijedili prilikom presadivanja i pcelama ne ostaje ništa drugo nego da ga ociste.
Ako iz bilo kojih opravdanih razloga presadivanje maticnjaka ne obavimo 14-og dana, ovo može da uradimo i 15-og prije podne. Nema bojazni da ce neka matica prije da se izleže i uništi ostale maticnjake.

DAN 17 - popodne - Kontrola izleženosti matica i vadenje osnova maticnjaka

Iz nukleusa vadimo osnove maticnjaka i ujedno vršimo kontrolu izleženosti matica. Prije ovog termina ne trebamo da otvaramo nukleuse, jer su u njima tek izležene matice koje su veoma živahne, pa mogu cak i da polete, cime bismo ih vjerovatno izgubili. Izleženi maticnjak vadimo, ramove primicemo jedan do drugog i nukleus odmah zatvaramo. Ako je maticnjak na vrhu normalno otvoren, to je znak da je sa maticom sve u redu i ne treba je tražiti na ramovima sl.32. Ako bismo zakasnili sa vadenjem maticnjaka, pcele bi pocele da ga grizu sa strane, odnosno ciste, pa ako vršni dio maticnjaka otpadne, izgubili bismo znak uspješnog izlijeganja matice. Tada ne bismo znali da li se je iz njega izlegla matica ili nije. Morali bismo da je tražimo na ramovima. Medutim našoj znatiželji ne možemo potpuno odoljeti. U nekoliko nukleusa "moramo" potražiti mlade matice, kako bismo za trenutak uživali u njihovoj ljepoti, dok one svojim živahnim kretnjama ispisuju drugi stih "poezije pcelarenja".

DAN 28. - Kontrola oplodnje i kvaliteta matica

Od 18. do 28. dana nukleuse ne treba da otvaramo jer je to vrijeme sparivanja matica i ne treba da ih uznemiravamo. Najbolje je da u to vrijeme i ne ulazimo na pcelinjak gdje su ti nukleusi smješteni, kako ne bismo remetili mir tog prostora kada "zov prirode" povede matice u njihov kratkotrajni "medeni mjesec".
Dvadeset osmog dana pažljivo pregledamo sve nukleuse. Vrhunac zadovoljstva u pcelarskom poslu doživljavamo kada spazimo da je mlada matica pronijela, cime je u košnici zapoceo novi život.Sl. 32.
Pa još kad i nju ugledamo, onako ponabreklu, kako se dostojanstveno, kao kraljica, šeta okružena "dvorskim damama", ispisujuci i treci najljepši stih "poezije pcelarenja", konacno uvidamo svu ljepotu bavljenja ovim poslom.
Ako položena jaja zahvataju velike krugove na ramu, a pri tome su sve celije zaležene bez preskakanja, to je znak da je matica "položila ispit" i smatramo je kvalitetnom. Takve matice su spremne za tržište, za dodavanje rojevima ili za zamjenu starih matica u odgovarajucim društvima.
Ako kod bilo koje matice primjetimo bilo kakav fizicki nedostatak ili nismo zadovoljni njenim leglom, odmah cemo je ukloniti iz nukleusa i na njeno mjesto ponovo dodati zreo maticnjak. Takode, ako neka matica do ovog roka nije pronijela, i nju uklanjamo. Naime, smatra se da ako matice, iz bilo kog razloga, ne pronesu, odnosno ne budu oplodene do 30-og dana, proci ce ih nagon za sparivanje i postace trutuše.
Ako imamo mogucnosti da mlade matice ostanu duže vremena u nukleusima, to ce biti prilika za njihovo duže testiranje. U tom slucaju nukleusu dodajemo treci ram, sa satnom osnovom. NJega stavljamo izmedu dva postojeca. Bicemo prijatno iznenadeni kada poslije nekoliko dana vidimo da je sace tog rama potpuno i veoma pravilno izgradeno i skoro sve celije zaležene. Prosto je zadivljujuce kako takvo malo društvo, kada matica pronese, dobije veliku snagu i radni elan. Lijep i pravilan izgled poklopljenog legla još jedan je znak kvalitetne matice.Sl.34.