|
 Autor: Josip Križ
Predsjednik PD "Lipa", Zagreb
Uzgajivač matica
Tel: +385 1 298 33 33
Mob: 091 298 33 33
Iako danas mnogi vjeruju da je najveće nasilje nad pčelama napravio
čovjek onog trenutka kada ih je iz njihovog prirodnog staništa prenio u
košnice po svojoj mjeri. Ali ni to nije toliko strašno, strašniji je
onaj trenutak kada je na takav novi pčelinji dom čovjek postavio
hranilicu. U najboljoj namjeri da se pčelinjoj zajednici pomogne u
trenucima kada je u prirodi oskudica hrane, pčelari su ovom plemenitom
kukcu ponudili hranu koja je po okusu podsjećala na med i na taj način
krenuli u pripitomljavanje pčela nadajući se da će, kao što se je
dogodilo drugim vrstama, od divokoze stvoriti domaću kozu. Na veliku
sreću, i pored toga što živi u domu kojeg im je stvorio čovjek po
svojoj mjeri , pčele su ostale divlje životinje koje nikada nitko nije
i neće uspjeti pripitomiti. Mnogi će se zapitati čemu tolika gorčina na
samom početku? Evo zašto, prilikom susreta sa većim brojem pčelara (
koji su po mom mišljenju izgubili kompas, ili već na njih djeluje
globalno zatopljenje). Da budem jasniji velika većina u ovo vrijeme
kasne jeseni trpa pogače, misleći kako su napravili dobro djelo, a
zapravo rade zločin nad tim plemenitim kukcima i sebi neprocjenjivu
štetu. Svjestan sam da je prihrana nužna, ali kako i u kom vremenu i
kojim načinom opisano je mnogo puta, ali izgleda da su trendovi jači
od razuma. Pokušat ću po ne znam koji puta skrenuti pažnju ili bolje
reći navesti pčelare da sami razmišljaju i da shvate da se ne mogu
igrati Spasitelja , da nahrane sa dvije ribe i pet kruhova veliko
mnoštvo . Čuda se ne događaju svaki dan, a pčele su ipak samo kukci i k
tomu još plemeniti i nikad pripitomljeni već vječno divlji.
Kako pripremiti hranu za nadopunu zimnice?
Koncentracija šećernog sirupa koji se daje pčelama, ima veliki značaj.
Jako rijedak sirup opterećuje pčele zbog odstranjivanja velike količine
vode, a jako gusti sirup pčele moraju razrjeđivati prije prerade zbog
što boljeg invertiranja. Kod dodavanja šećernog sirupa 50,60 i 70%
koncentracije dokazano je da se, najbrže invertira saharoza u
koncentraciji od 50% ( 1: 1). Ali se na tu koncentraciju potroši jako
puno vremena i šećera. Manji utrošak šećera je pri koncentraciji od
70%, ali tako gusti sirup pčele jako polako uzimaju, a još sporije
poklapaju. Najbolji rezultati postižu se sa 60% koncentracijom šećernog
sirupa prilikom hranjenja pčela za zimsku nadopunu hrane, jer kod takve
koncentracije potroši se najmanje šećera , najbrže ga pčele prerade i
na takvoj hrani dobro zimuju.
Vrijeme i količine koje se dodaju kao nadopuna zimnice
Prihranjivanje za dopunu zimskih zaliha radi se u kolovozu, u većim
količinama (4-5 litara sirupa) kako bi u preradu sirupa uključili što
veći broj ljetnih tj. kratkoživućih pčela , koje će i onako izumrijeti.
Kada se popune zalihe, može se nastaviti sa stimulativnim
prihranjivanjem samo u koliko u prirodi nema nikakve paše. Uvjetno
posljednji rok za nadopunu zimnice je 10. Rujan u našim kontinentalnim
krajevima (to je najmanje 35 dana prije izlijeganja posljednjih
dugoživućih pčela). Međutim, treba znati i ovo, da na početku kolovoza
svaka pčelinja zajednica mora imati najminimalniju zalihu hrane od 10
kg, kako bi nosivost matice bila u biološkom optimumu. To se
podrazumijeva obavezno osiguravanje zaliha , pa makar i
prihranjivanjem, ako nije bilo i ako nema nikakvog unosa iz prirode,
ili nemamo pričuvne okvire sa medom negdje u skladištu. Prihranjivati
slabe zajednice u ovom periodu je totalno neracionalno i treba ih što
prije rasformirati i spojiti sa jakim(jedna izreka kaže : uzmi onome
koji nema i daj onomu koji ima). Moramo znati daje šećer čista energija
i nužno zlo za pčele i pčelara. Prema svemu ovdje izrečenom,
prihranjivanje u svrhu nadopune zimnice treba započeti oko20. kolovoza
i završiti najkasnije 10. rujna i to isključivo čistim 60% šećernim
sirupom. Dodavanjem bilo kakvih pogača pčelar i u najboljoj namjeri
čini jako veliku štetu sebi i pčelama. Pogače služe isključivo kao
stimulativno sredstvo a nikako kao nekakva nadopuna zimnice ili spas za
izgladnjele zajednice. Svi oni koji to rade jedva im pčele dočekaju
proljeće i ako dočekaju budu jako slabe i iscrpljene,a nakon toga bude
kriva neka bolest npr. CCD, nosema cerane, varooa, otrovni oblaci,
zločesti susjed koji po zimi kolcem udara po košnicama i još mnogo
nebuloza. Jedini krivac za takva stanja je jedna i jedina bolest ali ne
pčela već pčelara koja se zove LPP (loša pčelarska praksa) ili lijenost
, gramzljivost ,neodgovornost ,ležernost, neznanje, nekakav novi
trend………..
Pčelar Josip Križ |
