Jedan broj pčelara uveliko gaji
medonosnu biljku faceliju i na taj način najdirektnije utiče na dužinu
perioda i obim pčelinje paše. U selu Donjem Brocu kod Bijeljine po
gajenju ove medonosne biljke pročuli su se ugledni pčelari braća
Ljubojevići – Milorad i Jovan, koji su i afirmisani proizvođači sjemena
ove biljke.
Facelija je porijeklom iz Sjeverne
Amerike i rasprostranjena je u Srednjoj i Južnoj Americi, Meksiku i
Peruu, uglavnom u planinskim predjelima. Ova jednogodišnja zeljasta
biljka je stigla u Evropu 1832. godine. Smatraju je najmedonosnijom
biljkom jer se sa jednog hektara može dobiti i 500 kilograma meda. Med
je prvorazredan, svijetlo-žut ili bezbojan, dugo ostaje u tečnom stanju,
vrlo prijatnog ukusa i mirisa, i odličnog je kvaliteta. Kad kristališe
blijede je boje i sitnih kristala, pa je prikladan za pripremanje mednih
pasta. Polen je plavičaste boje, presudan za razvoj pčelinjeg društva u
jesen i dobro prezimljavanje. Vegetacioni period je oko 120 do 140
dana, od sjetve do fiziološke zrelosti sjemena. U našim krajevima njen
značaj za pčelarstvo je veliki jer se na našim prostorima poslije
bagrema i bagremca veoma često dešava bespašni period, koji traje do
suncokreta. A suncokreta je u Republici Srpskoj još uvijek malo na
poljima. Facelija nudi mogućnost da se pravilno odgovori na problem
junske bezpaše i da se društvo adekvatno pripremi za sve lošije i lošije
pašne uslove u julu mjesecu.
Kada je riječ o morfološko-biološkim
osobinama, korijen joj je vretenast, stablo uspravno, jako maljavo, od
30 do 100 centimetara visine, dobro obraslo višćem. List je složen, malo
rasječen, jako maljav. Cvijet je plavo-ljubičast ili modroplav,
dekorativan, skupljen u klasolike cvasti i sastavljen od uvojaka (četiri
do sedam) koji se obrazuju na vrhu stabla i bočnih grana. Cvjetovi su
sitni, izduženi, u cvasti ima oko 40 do 70 cvjetova. Facelija je strano
oplodna entomofilna biljka. Plod je višesjemena čaura, koja lako puca.
Sjeme je ovalno i neravnomjerno sazrijeva.
Pčelari koji žele da siju ovu
poljoprivrednu kulturu moraju imati u vidu da su ulaganja značajna.
Ukoliko nemate svoje zemljište, moraju se planirati sredstva za zakup,
potom slijede troškovi: oranja i prepreme za sjetvu (tanjiranje), NPK
đubrivo i troškovi njegovog rasturanja, prskanje preparatima protiv
korova (dobra su iskustva sa treflanom i župilanom), sjeme, sjetva,
valjanje, prskanje, skidanje sjemena kombajnom za djetelinu i na sve to
valja dodati troškove transporta. Pored idealno obrađenog i nađubrenog
zemljišta facelija zahtijeva i vlagu, a to znači da sa poslovima treba
požuriti i obaviti ih dok ima dovoljno vlage, najbolje do 15. marta.
Blagovremenom sjetvom rješava se i problem korova jer facelija kreće
rano i pravi gust sklop tako da zaustavlja rast korovskih biljaka.
Očigledno je da facelija dosta traži,
ali zato veoma dosta daje. Unos je izvanredan pa se i najiskusniji
pčelari prijatno iznenađuju kada vide šta vaga pokazuje.
Danas u svijetu postoji veći broj
sorata, holandske "Angelija” i "Julija”, ruska "Razjaneskaja” i domaće
sorte stvorene u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom
Sadu. Sorta "Julija” je dosta zastupljena na našim prostorima, nešto je
bujnija pa daje veći prinos sjemena, a medonosna je i može dati 600
kilograma meda po hektaru.
Facelija je leguminozna biljka i na
njenom korijenu razvijaju se bakterije azotofiksatori sposobne da
apsorbuju elementarni azot iz vazduha. Korijen facelije prodire u dubinu
do 70 centimetara u gustom sklopu, popravlja strukturu zemljišta i
nakon završene vegetacije izumire ostavljajući značajne količine azota u
zemljištu.
S obzirom da je pčelinja paša iz godine u
godinu sve varljivija, bilo bi veoma značajno da se facelija nađe u
plodoredu naših poljoprivrednih domaćinstava. Proizvodnja sjemena je
veoma profitabilan posao, traženo je na tržištu (pa i stranom), a
pčelari bi svakako imali najviše koristi.
|
